Dobitnik Nagrade za arhitekturu Đorđe Tabaković za 2025. godinu

0
pre 1 mesec

Arhitekti Draganu Marinčiću • Nagrada za arhitekturu Đorđe Tabaković za 2025. godinu

O Nagradi za arhitekturu Đorđe Tabaković

Nagrada nosi ime jednog od pionira srpske moderne arhitekture i istaknutog novosadskog graditelja arhitekte Đorđa Tabakovića (1897-1971).To je najviše priznanje Društva arhitekata Novog Sada za izuzetan stvaralački i pregalački doprinos u oblasti arhitekture.
Nagrada za arhitekturu Đorđe Tabaković se dodeljuje pojedincima ili autorskim timovima koji deluju u kontinuitetu, za istaknuta i plodotvorna ostvarenja na teritoriji Vojvodine, koja su potvrđena vrednostima vrhunskog dometa i koja su imala u određenom razdoblju progresivni uticaj na dostignuće, razvoj i društvenu ulogu arhitekture.

Obrazloženje Veća • Nagrade za arhitekturu Đorđe Tabaković za 2025. godinu

Arhitekta Dragan Marinčić dobitnik je Nagrade za arhitekturu Đorđe Tabaković za 2025. godinu Društva arhitekata Novog Sada. Nagrada je ustanovljena 1995. godine i ove godine dodeljuje se 28. put. Ova višedecenijska tradicija najbolji je dokaz vitalnosti arhitekture na ovim prostorima, koja je uprkos društvenim i ekonomskim prilikama koje joj nisu uvek naklonjene, u stanju da iznedri autore i njihova dela visokih vrednosti.

Dragan Marinčić je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu 2003. godine u studiju profesora Darka Marušića. Još kao student skrenuo je pažnju profesora svojom posvećenošću i talentom, tako da poslednje godine studija radi kao asistent-demonstrator. Koliko je bio predan tom poslu i koliko je nesebično delio svoja znanja i iskustva sa studentima govori i podatak da je vežbe studentima držao i u skloništu – stanici podzemne železnice „kod Vuka“ tokom bombardovanja 1999. godine.

Nagradama koje je dobio za svoj rad tokom studija arhitekture skreće pažnju i šire stručne javnosti. Za projekat stambenog objekta 1997. godine nagrađen je na Salonu arhitekture u Novom Sadu u kategoriji studentskih radova. Potom sledi nagrada 2000. godine na Beogradskom salonu arhitekture za konkursni rad “Trg galerija” u Novom Sadu i najzad 2003. godine dobitnik je nagrade Fondacije “Sestre Bulajić” za najbolji diplomski rad u školskoj 2002/2003. godini za rad sa temom “Kulturni centar EXIT” pod mentorstvom prof. Marušića.

Po povratku u Novi Sad osniva “Projektni biro M+” u kome sa svojom suprugom arhitektom Aleksandrom Marinčić i timom saradnika i danas radi kao vodeći projektant. Paralelno sa radom u birou angažovan je i kao asistent-demonstrator na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu na Departmanu za arhitekturu gde na katedri za projektovanje radi u periodu 2005-2007. godine sa istom predanošću kako je to činio i u Beogradu nekoliko godina ranije.

Početke Draganovog profesionalnog rada obeležila je saradnja sa ocem, arhitektom Natkom Marinčićem. Na žalost njihov zajednički rad se ubrzo prekida i Natko nas sve prerano napušta 2004. godine ostavivši neizbrisiv trag u arhitekturi Novog Sada.

Period u kome Dragan Marinčić stupa na arhitektonsku scenu obeležile su godine otklona od postmodernih pokreta i okretanje neomodernim idejama i praksi. To je svakako pogodovalo njegovom stvaralačkom senzibilitetu i pogledu na temeljne principe u procesu stvaranja arhitektonskog dela kao i shvatanju smisla i društvene uloge arhitekture. Sa druge strane to je i period sve prisutnije pojave tzv. “investitorskog urbanizma” koji je ostavio mnoge ožiljke na tkivu naših gradova i građene sredine uopšte. U tom sudaru logike profita sa visokim profesionalnim kriterijumima arhitekta Marinčić je uvek nastojao da sačuva kako dignitet struke tako i vrednosti i ideje koje u svojim projektima promoviše.

Već u jednom od prvih realizovanih objekata, poslovnom objektu “LEVI 9” koji Marinčić gradi 2007. godine na Trifkovićevom trgu u Novom Sadu i za koji je nagrađen prestižnom Nagradom “Ranko Radović” za realizovano arhitektonsko delo, mogu se isčitati osnovni postulati njegovog projektantskog postupka, autorski kredo i posebnost autorskog izraza kojima će ostati veran do danas. Na ovoj zahtevnoj lokaciji gde se u starom gradskom jezgru dve ulice ulivaju u trg, autor na niz pitanja i dilema koje su pred njim pronalazi prave odgovore:

– otvorenost prema aktuelnim tendencijama u svetskoj arhitekturi, čemu je njegovu generaciju kao i mnoge ranije učio baš prof. Radović, vodila ga je ka upotrebi savremenih materijala i beskompromisno modernom izrazu u saglasju sa duhom vremena u kome arhitektonsko delo nastaje,

– istovremeno to znači i uvažavanje konteksta ali ne imitacijom istorijskih elemenata i sklopova već poštovanjem prostornih odnosa, razmere i volumena okolnih objekata, njihovog ritma i kolorita,

– jasno definisana funkcija objekta kao i jednostavna i čitljiva šema kretanja u skladu je sa hijerarhijom i pravcima kretanja u okruženju, a strukturni sklop koji omogućuje fleksibilnost u korišćenju objekta nalazi svoj izraz u oblikovanju spoljašnjih volumena objekta,

– upotrebom staklene fasadne opne i maksimalnim vizuelnim otvaranjem ka trgu ostvaruje semeđusobno prožimanje unutrašnjeg i spoljnog prostora i uspostavlja stalni dijalog između javnog prostora trga i radnih prostora na spratovima objekta, a transparentni prostor prizemlja postaje integralni deo trga.

Koncipiran i potom dosledno realizovan na opisan način ovaj poslovni objekat dobija ikoničan značaj i postaje reper za buduće intervencije na prostoru ovog značajnog gradskog trga koji još čeka svoje konačno uobličenje.

Usledila je potom 2012. godine realizacija stambeno-poslovnog kompleksa “PARK-CITY” na uglu ulica Narodnog fronta i Šekspirove u Novom Sadu. Ovoga puta radi se o znatno obimnijim i složenijim programskim zahtevima koje Marinčić razrešava kroz longitudinalnu urbanističku postavku sa pešačkom ulicom kao njenom kičmom, a skeletna armirano betonska konstrukcija pruža izuzenu fleksibilnost kako poslovnih tako i stambenih sadržaja. Savremeni arhitektonski izraz postignut je uravnoteženim komponovanjem velikih staklenih površima i fasadnih partija obloženih fiber-cementnim pločama što ovom kompleksu daje snažan vizuelni identitet. Posebno se u tom smislu ističe deo okrenut prema parku sa poslovnim prizemljem, tremom i kolonadom kroz dve etaže, te naglašenom horizontalnoću u oblikovanju stambenih etaža, predstavljajući tako reminiscenciju na objekat Tanurdžićeve palate arhitekte Tabakovića iz tridesetih godina prošlog veka.

Istraživački duh u oblikovanju fasade i upotrebi novih materijala arhitektu Marinčića ne napušta i kada radi na zadacima interpolacije stambenih objekata. U ulici Vojvode Mišića 2019. godine realizuje stambenu zgradu sa blago izlomljenim fasadnim platnom i nepravilnim ritmom velikih prozorskih otvora vešto se uklapajući u postojeći ulični ambijent. Uspeva u tome i radeći 2021. godine na projektu stambene zgrade u Bolmanskoj ulici na Telepu. Primenom fasadnih panela od belog perforiranog lima formira dvojnu uličnu fasadu čija spoljna prozračna opna štiti objekat od preterane insolacije, stvarajući istovremeno kroz igru svetla i senke stalno nove suptilne vizuelne efekte.

Da za Marinčića nema velikih i malih zadataka već da svaki shvata kao nov stvaralački izazov dokazuju porodične kuće koje gradi na Čardaku u Sremskoj Kamenici 2021. i 2023. godine. Promišljen analitički pristup, studija programa i pažljivo osluškivanje poruka koje upućuje prirodno okruženje bili su siguran put kojim je Dragan uspeo da stvori istinski čovekomernu arhitekturu i ambijente izuzetnih upotrebnih i likovnih vrednosti.

Po projektima urađenim u “Projektnom birou M+” pod autorskim vođstvom Dragana Marinčića u proteklih nekoliko godina realizovana su i dva objekta za potrebe obrazovnih institucija u Novom Sadu – Aneks Medicinskog fakulteta u ul. Hajduk Veljka (2022.) i Farmaceutski fakultet u ul. Heroja Pinkija (2024.). U oba slučaja racionalna funkcionalna postavka izrasta u jednostavne volumene blago zakošenog ili pravilnog kubusa. Belo fasadno platno zgrade Medicinskog fakulteta još više naglašava snagu i čistotu forme, dok vizuelni identitet zgrade Farmaceutskog fakulteta autor gradi igrom kontrasta crnih i belih fasadnih obloga sa akcentima ljubičaste boje koju uvodi i u enterijer objekta.

Posebno je značajan još jedan segment rada arhitekte Marinčića kojem, predvodeći tim saradnika, ostaje veran tokom cele karijere.To su učešća na domaćim i međunarodnim arhitektonsko-urbanističkim konkursima gde za svoj rad dobija brojne nagrade i priznanja. Teme koje zaokupljaju njegovu pažnju kreću se u širokom rasponu od uređenja javnih gradskih prostora, izgradnje poslovnih objekata, preko socijalnog stanovanja i turistčkih naselja do objekata kulture. Ono što ga je izdvajalo među konkurentima bila je njegova analitičnost u usaglašavanju programskih zahteva i specifičnosti lokacije, okrenutost ka najsavremenijim tokovima u arhitekturi i fokusiranost na jasno definisan koncept koji u sebi integriše kako funkcionalni i konstruktivni sklop objekta tako i njegovu snažnu oblikovnu ekspresivnost.

Stručna i šira javnost imaće priliku da se upozna sa visokim stvaralačkim dometima arhitekte Dragana Marinčića i njegovim doprinosom u širenju savremenih arhitektonskih ideja i prakse na samostalnoj monografskoj izložbi koja će uslediti povodom dodele Nagrade za arhitekturu Đorđe Tabaković za 2025. godinu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *